Povišen holesterol godinama se u javnosti predstavlja gotovo isključivo kao neprijatelj zdravlja, ali kardiologinja dr. Snežana Bašić upozorava da je slika mnogo složenija i da se iza brojki u nalazima često kriju pogrešne navike, stres i individualne metaboličke razlike.
U svom objašnjenju ona naglašava da holesterol nije nešto što organizam može jednostavno odbaciti bez posljedica, jer ima važnu ulogu u stvaranju hormona, neurotransmitera i pravilnom radu mozga. Upravo zato, kaže ona, bez razumijevanja šire slike lako je upasti u zamku ekstremnih dijeta i brzih rješenja koja kratkoročno obećavaju mnogo, a dugoročno mogu napraviti više štete nego koristi.
Dr. Bašić je u gostovanju na televiziji pokušala razbiti nekoliko uvriježenih uvjerenja, posebno ona koja se odnose na hranu, masnoće i navodne “zabranjene” namirnice. U njenom pristupu nema univerzalnog recepta, nego insistiranja na tome da organizam treba posmatrati kroz genetiku, navike, stres i ukupno stanje metabolizma.
Takav pogled je važan i zato što se u svakodnevnim razgovorima o zdravlju često preskače činjenica da se isti obrok ne ponaša isto u svakom tijelu. Ono što će jednoj osobi proći bez većih posljedica, kod druge može izazvati dugotrajnije tegobe, probavne probleme ili poremećaje u metabolizmu masti.
Doručak, slanina i čvarci nisu problem sami po sebi
Jedna od tema koje je kardiologinja posebno izdvojila odnosi se na doručak i strah od masnijih namirnica, poput slanine i čvaraka. Suprotno uvriježenom mišljenju, ona tvrdi da problem nije u jednoj hrani posmatranoj izolovano, nego u ukupnom obrascu ishrane i u tome koliko je osoba sklona naglim promjenama režima.
“Naravno da nije”, navodi dr. Bašić, govoreći o pitanju da li je takav doručak automatski loš. U njenom objašnjenju ključna je umjerenost i izbjegavanje drastičnih dijeta koje se ne mogu održati. Ona upozorava da takav pristup često vodi u poznati yo-yo efekat, kada se ljudi nakon kratkog perioda stroge kontrole vraćaju starim navikama, a nerijetko i s većim brojem kilograma nego prije.
U tom kontekstu, priča o slanini i čvarcima zapravo otvara širu temu o tome koliko se ishrana često posmatra crno-bijelo. Dr. Bašić insistira da se zdravlje ne gradi na zabranama koje niko ne može dugo da izdrži, nego na razumijevanju ličnih potreba, navika i eventualnih ograničenja koja tijelo pokazuje kroz vrijeme.
Posebno mjesto u njenom tumačenju zauzima genetika. Kako kaže, mnogi ljudi imaju genetske metaboličke greške koje utiču na metabolizam holesterola. To znači da se povećan holesterol ne može uvijek svesti samo na jednu namirnicu, niti isključivo na loše prehrambene izbore, jer u pozadini može postojati nasljedna sklonost koju osoba nije sama birala.
Baš zato, poruka koju šalje nije da su masne namirnice bezopasne, nego da ih treba posmatrati u širem okviru. Ako je cijeli organizam pod pritiskom zbog lošeg ritma života, slabe fizičke aktivnosti i nedovoljno odmora, tada se i prehrambene greške lakše vide u nalazima.
Stres kao tihi pokretač promjena u organizmu
Prema riječima dr. Bašić, stres je jedan od glavnih faktora koji mogu podići nivo holesterola, a ne samo hrana koju jedemo. Taj detalj često ostaje u sjeni rasprava o mastima, iako upravo svakodnevni pritisci mogu pokrenuti ili pogoršati metaboličke poremećaje koji se razvijaju godinama.
Ona objašnjava da stres može aktivirati nasljedne metaboličke greške koje se kod mnogih ljudi pokažu tek kasnije u životu. U prošlosti su se, kako kaže, takvi problemi često javljali tek nakon šezdesete godine, dok danas slične poteškoće pogađaju i mlađe ljude. Kao razloge za to navodi brz tempo života i nedostatak fizičke aktivnosti.
U njenom objašnjenju, stres nije samo emocionalni osjećaj nego i biološki okidač. Povećanje kortizola može uticati na nivo holesterola u krvi, pa se zdravstveni problem ne može posmatrati odvojeno od načina života. Upravo zato dr. Bašić spominje tehnike upravljanja stresom, među kojima su meditacija, joga i redovno vježbanje, kao dio šireg pristupa očuvanju ravnoteže.
Time se priča vraća na početak: strah od holesterola jeste razumljiv, ali nije dovoljno korisno da se usmjeri samo na zabranu hrane. Ako se zanemari stres kao stalni pratioc modernog života, onda se propušta dio objašnjenja koji može biti jednako važan kao i ono što je na tanjiru.
Zašto holesterol nije samo loša vijest
Dr. Bašić posebno naglašava da je holesterol potreban organizmu. Bez njega nema normalne proizvodnje hormona i neurotransmitera, a oni su neophodni za prenos informacija između ćelija i za pravilno funkcionisanje mozga. To znači da cilj nije ukloniti holesterol po svaku cijenu, nego održavati njegov nivo u okviru koji ne ugrožava zdravlje.
Ona upozorava i na drugu krajnost: previše nizak holesterol takođe može biti problem. U njenom objašnjenju to može biti povezano s tegobama mentalnog zdravlja, uključujući depresiju ili anksioznost. Zbog toga ne zagovara slijepo snižavanje vrijednosti, nego razumijevanje šta određeni broj znači u kontekstu cijelog organizma.
Takav stav podsjeća da laboratorijski nalaz nije sam sebi svrha. Tek kada se uporedi sa simptomima, navikama i porodičnom istorijom, može se dobiti smislenija slika. U suprotnom, osoba može upasti u nepotrebnu paniku ili, s druge strane, ignorisati realan problem koji zahtijeva pažljiviji pristup.
U tom okviru, holesterol prestaje biti samo medicinski izraz koji plaši pacijente i postaje podsjetnik da tijelo radi kao cjelina. Ako se jedan dio tog sistema optereti stresom, lošim navikama i dugotrajnim iznudama, posljedice se mogu vidjeti i na mjestima koja na prvi pogled djeluju udaljeno od ishrane.
Masti, ulja i granica između korisnog i teškog
U nastavku svog objašnjenja dr. Bašić se osvrće i na razliku između biljnih i životinjskih masti. Prema njenom iskustvu, biljne masti mnogima djeluju zdravije na papiru, ali u praksi mogu biti teže za varenje. Nasuprot tome, ona tvrdi da se životinjske masti u organizmu često bolje probavljaju i metaboliziraju.
Kao primjere spominje avokado i maslinovo ulje, koje mnogi automatski svrstavaju u najbolji izbor. Ipak, upozorava da ni one ne odgovaraju svima jednako, posebno osobama koje već imaju probavne smetnje. Time ponovo vraća fokus na individualnost, a ne na pravila koja važe za sve bez izuzetka.
Njen savjet o uljima ide u sličnom pravcu. Preporučuje nerafinirana ulja koja nisu izložena visokoj temperaturi, poput maslinovog ili bundevinog ulja, naročito za salate. Za kuhanje, kaže, mogu se koristiti životinjske masti, dok zagrijavanje ulja mijenja njegovu strukturu i može ga pretvoriti u zasićene masti koje nisu poželjne u većim količinama.
Takvo razmišljanje pokazuje da je razlika između “zdravog” i “nezdravog” često manje jednostavna nego što se čini. Ono što ostaje važno jeste način pripreme hrane, učestalost, količina i reakcija organizma, jer sve to zajedno određuje da li će obrok biti podrška tijelu ili dodatno opterećenje.
U konačnom dojmu, izlaganje dr. Snežane Bašić ne nudi kratku formulu za savršen nalaz, već podsjeća da se zdravlje ne gradi na strahu od jedne brojke. Mnogo je važnije razumjeti zašto ta brojka raste, šta tijelo pokušava da pokaže i kako svakodnevne odluke mogu olakšati ili otežati rad cijelog organizma.
Zato je i njen nastup ostao upečatljiv: umjesto poruke o zabrani i odricanju, ponudila je podsjetnik da se pravi odgovor često nalazi u ravnoteži. A ravnoteža, u njenom tumačenju, počinje onda kada čovjek prestane tražiti krivca samo u tanjiru i počne gledati širu sliku vlastitog života.
