Advertisement

Luksuzne državne vile na beogradskom Dedinju ponovo su dospjele u središte javne pažnje nakon navoda da bi se dio sadašnjih korisnika mogao suočiti s promjenom statusa tih nekretnina. Prema informacijama koje prenosi Nova.rs, među osobama čije bi korištenje reprezentativnih objekata moglo biti preispitano nalaze se Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Tomislav Nikolić, ali za sada nema zvanične potvrde da je donesena odluka o njihovom iseljenju.

Content continues after the advertisement

Riječ je o državnim nekretninama koje su godinama bile vezane za najviše funkcije u Srbiji, pa svaka promjena na političkoj sceni automatski otvara i pitanje njihove daljnje namjene. Upravo zbog toga tema nije samo pitanje komfora ili adrese stanovanja, nego i šireg odnosa prema objektima koji formalno pripadaju državi i služe za potrebe institucija.

Dedinje je godinama simbol političke moći, protokola i zatvorenih rezidencijalnih prostora, a svaka informacija o promjenama u korištenju tih vila izaziva pažnju jer se u njima spajaju državna imovina, sigurnosni protokoli i političke tranzicije. U ovom slučaju dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da su se promjene na vrhu vlasti već odrazile na raspored funkcija i korištenje službenih objekata.

Navodi o mogućem preseljenju i institucionalni okvir

Prema navodima portala Nova.rs, izvor iz Vlade Srbije tvrdi da bi Aleksandar Vučić, Ana Brnabić i Tomislav Nikolić mogli biti primorani da napuste nekretnine koje trenutno koriste. Kao jedna od mogućnosti spominje se povratak u privatne stanove i kuće, dok se u paralelnoj varijanti ostavlja prostor da nadležne službe procijene postoji li potreba za drugom lokacijom koja bi obezbijedila odgovarajući nivo zaštite.

To znači da eventualno napuštanje sadašnjih vila ne bi automatski značilo i trenutno preseljenje u privatne adrese bez ikakve alternative. U ovakvim slučajevima, kako se navodi, procjenu bi donosile nadležne institucije u skladu s propisima i sigurnosnim potrebama, što ostavlja prostor za različita rješenja zavisno od konkretne funkcije i procjene rizika.

U pozadini svega stoji promjena političkog rasporeda u Srbiji, koja je otvorila prostor za preispitivanje korištenja službenih prostora. Kada dođe do smjene na vrhu državnog aparata, logično se postavlja pitanje ko ima pravo da ostane u objektima koji su ranije bili vezani za određenu funkciju, a ne za ličnost koja je obavlja.

Kako su političke promjene otvorile pitanje rezidencija

Cijela priča dobila je novi zamah nakon što je Aleksandar Vučić 27. septembra 2026. godine podnio ostavku na funkciju predsjednika Republike. Taj potez je automatski otvorio novo poglavlje u organizaciji državnog vrha i raspodjeli službenih obaveza, ali i u pitanju ko će koristiti pojedine reprezentativne objekte koje su do tada bile povezane s najvišim državnim dužnostima.

Nakon njegovog odlaska s funkcije, Ana Brnabić, koja je tada bila predsjednica Narodne skupštine, preuzela je ulogu vršiteljice dužnosti predsjednice Srbije. Primopredaja dužnosti obavljena je 28. septembra, a ova promjena dodatno je skrenula pažnju na to kako će se ubuduće koristiti objekti koji su godinama služili za potrebe državnog protokola i smještaja funkcionera.

Nešto kasnije održani su i vanredni parlamentarni izbori 25. oktobra 2026. godine, a formiranje novih državnih institucija postalo je jedno od ključnih političkih pitanja. Konstitutivna sjednica Narodne skupštine zakazana je za 17. novembar, što dodatno pojačava neizvjesnost oko toga koje će funkcije zauzeti novi nosioci vlasti i koje će objekte koristiti.

Jovankina vila i promjena namjene koja je promijenila kontekst

Posebnu pažnju javnosti privukla je Jovankina vila, smještena u Bulevaru kneza Aleksandra Karađorđevića 75. Prema dostupnim podacima, riječ je o objektu od oko 750 kvadratnih metara, što ga svrstava među najpoznatije i najreprezentativnije državne objekte na toj lokaciji. Njena vidljivost u javnosti dodatno je porasla nakon što se u nju uselila Ana Brnabić u novembru 2020. godine, dok je obavljala funkciju predsjednice Vlade Srbije.

Brnabić u toj vili boravi zajedno sa svojom partnericom Milicom Đurđić, a pažnju je posebno izazvalo to što nije napustila objekat ni nakon što je u martu 2024. prestala obavljati premijersku funkciju. Umjesto toga, nastavila je koristiti vilu i nakon što je preuzela dužnost predsjednice Narodne skupštine, što je otvorilo dodatna pitanja o tome kako se tačno tumači pravo korištenja državnih rezidencija nakon promjene funkcije.

Nakon izmjene propisa, objekat je dobio novu namjenu i postao reprezentativni prostor predviđen za potrebe predsjednika Narodne skupštine. Ta promjena je bila ključna jer je omogućila da vila ostane vezana uz funkciju koju je Brnabić tada obavljala, pa se njen slučaj razlikuje od situacija u kojima korisnici moraju napustiti rezidenciju odmah po isteku mandata.

Različite vile, različite funkcije i različita pravila

Iako se u medijskim izvještajima zajedno spominju Vučić, Brnabić i Nikolić, svi objekti o kojima se govori nemaju isti status niti služe istoj svrsi. To je važna razlika, jer se javna percepcija često fokusira na ličnosti, dok pravni i institucionalni okvir zavisi od same namjene nekretnine i funkcije za koju je predviđena.

Prema dostupnim informacijama, vila koju koristi Ana Brnabić povezana je s funkcijom predsjednika Narodne skupštine. Vila Bokeljka namijenjena je službenim potrebama predsjednika Republike Srbije, dok se objekat u Užičkoj ulici 23 povezuje s funkcijom predsjednika Nacionalnog savjeta za koordinaciju saradnje s Rusijom i Kinom. Svaki od tih prostora ima posebnu institucionalnu logiku, pa se eventualne odluke ne mogu donositi jedinstveno za sve korisnike.

Zbog toga bi svaka promjena morala biti razmatrana pojedinačno, uz uvažavanje toga ko je obavljao koju funkciju, na osnovu kojih propisa je dobio pravo korištenja i da li institucije smatraju da postoje razlozi za drugačije rješenje. U ovakvim slučajevima, detalji administrativnog i sigurnosnog karaktera često su jednako važni kao i sama politička odluka.

Pitanje državnih vila zato nadilazi praktično pitanje stanovanja. Ono otvara širu raspravu o tome kako se raspolaže imovinom koja pripada državi, ko odlučuje o njenom korištenju i koliko dugo neko može ostati u takvom prostoru nakon što više ne obavlja funkciju zbog koje mu je taj prostor dodijeljen.

Do donošenja konkretnih odluka, luksuzne nekretnine na Dedinju ostaju u fokusu javnosti upravo zbog spojа politike, simbolike i državnog vlasništva. U tom prostoru svaki potez institucija posmatra se pažljivo, jer se iza svake adrese ne nalazi samo pitanje gdje neko boravi, nego i ko u datom trenutku predstavlja državu i pod kojim uslovima koristi njene najprepoznatljivije objekte.