Hrvatska će 21. oktobra 2026. godine pokrenuti jesensku oralnu vakcinaciju lisica protiv bjesnoće, a građani su upozoreni da ne diraju mamce koji će padati iz zraka i da ih, ako ih pronađu, ostave netaknute.
Riječ je o nastavku dugogodišnje veterinarsko-zdravstvene akcije koja se u Hrvatskoj provodi kao dio kontrole jedne od najopasnijih zoonotskih bolesti. Bjesnoća je zarazna i može se prenijeti sa životinja na ljude, zbog čega se njeno suzbijanje ne posmatra samo kao pitanje zaštite divljih vrsta, nego i javnog zdravlja u širem smislu.
U praksi to znači da će na teren biti spušteni posebni mamci s vakcinom namijenjenom lisicama, a nadležne institucije ponovo računaju i na saradnju stanovništva. Upravo ta saradnja često odlučuje koliko će akcija biti uspješna, jer se dio mamaca može naći u šumama, na livadama i drugim otvorenim površinama gdje se kreću i ljudi i domaće životinje.
Kako izgleda vakcinacija iz zraka
Vakcinacija se tradicionalno obavlja iz aviona, a ključ tog sistema su posebni mamci koji u sebi nose vakcinu za lisice. Njihova tamnosmeđa boja i oblik nalik kolačićima nisu slučajni: zamišljeni su tako da privuku lisice i druge mesojede, jer se upravo na taj način povećava vjerovatnoća da će životinja pojesti dozu i razviti zaštitu.
Uz vakcinu, u mamcima se nalazi i tetraciklin, marker koji veterinarima kasnije omogućava provjeru uspješnosti programa. Taj trag se može otkriti u zubima životinja, pa stručnjaci na osnovu toga procjenjuju koliko je lisica zaista došlo u kontakt s vakcinom i koliko je program bio obuhvatan u pojedinim područjima.
Stručnjaci i nadležni organi godinama insistiraju na tome da se mamci polažu strateški, na područja na kojima se očekuje veća koncentracija lisica. Takav pristup nije samo tehničko pitanje, nego način da se svaki raspoloživi mamac iskoristi što efikasnije i da se smanji mogućnost širenja virusa među divljim životinjama, ali i prema domaćim vrstama.
U izvornom programu ovakvih akcija važna je i činjenica da se efekti ne mjere odmah. Potrebno je vrijeme da se vidi koliko je životinja pojelo mamce, koliko je vakcina djelovala i da li je obuhvat bio dovoljan da se smanji cirkulacija virusa u prirodi. Zato se programi oralne vakcinacije oslanjaju na ponavljanje i precizno planiranje iz godine u godinu.
Šta građani moraju znati
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva apeluje na građane da budu oprezni ako u prirodi naiđu na tamnosmeđe mamce. Poruka je jasna: ne dirati ih golim rukama, ne odnositi ih kući i ne tretirati ih kao predmet koji se može uzeti bez posljedica. Ti mamci nisu namijenjeni ljudima, nego su dio kontrolisanog programa zaštite životinja.
Građanima se savjetuje da mamce ostave gdje su ih pronašli i da, prema potrebi, prijave nadležnim organima njihovu lokaciju. Time se olakšava praćenje akcije na terenu i smanjuje mogućnost da neko slučajno dođe u kontakt s vakcinom na način koji nije predviđen programom. U isto vrijeme, takvo ponašanje pomaže i u boljoj organizaciji cijelog procesa.
Važno je i to što se program ne završava samim spuštanjem mamaca. Slijedi period praćenja, prikupljanja podataka i procjene koliko je vakcinacija bila uspješna. Upravo zato se od javnosti traži disciplina, jer i najmanji nehotični kontakt s mamcem može narušiti planiranu proceduru i stvoriti nepotrebnu zabunu.
U slučaju da neko pronađe mamac, preporuka je jednostavna, ali važna: ne podizati ga rukom i ne unositi ga u zatvoren prostor. Takva uputa prvenstveno štiti ljude, ali i pomaže u očuvanju kontinuiteta programa koji je godinama građен na načelu da se rizik svede na najmanju moguću mjeru.
Logistika između aerodroma i terena
Ovogodišnja akcija počinje s aerodroma Vinkovci-Sopot, a zatim se nastavlja iz Varaždina, Krka i završava na Braču. Iako se spominju i otoci, mamci se ne polažu po samim otocima, nego se aerodromi koriste kao logističke tačke s kojih se organizuju letovi usmjereni na kontinentalni dio Hrvatske. Takav raspored govori koliko je čitav sistem pažljivo isplaniran.
U pozadini ove operacije nalazi se saradnja više institucija, od ministarstava do lokalnih vlasti, ali i različitih organizacija koje učestvuju u provedbi programa. Bez takve koordinacije teško bi bilo osigurati da se mamci rasprše u planiranom obimu i u vremenu koje odgovara sezoni i kretanju divljih životinja.
Ovakva logistika pokazuje da se javnozdravstvene akcije u prirodi ne svode samo na jedan let ili jednu naredbu. Potrebni su planiranje, nadzor i terenska prilagodba, posebno u zemlji koja ima razuđenu geografiju i područja različite dostupnosti. Upravo zato su precizni podaci o broju mamaca i mjestima polijetanja važan dio cijele priče.
Za vlasnike kućnih ljubimaca posebno je važno da mamce ne poistovjete s redovnom zaštitom pasa i mačaka. Ako ljubimac pojede mamac, to ga ne čini zaštićenim od bjesnoće, pa vlasnici i dalje moraju poštovati uobičajeni raspored vakcinacije kod veterinara. Ta napomena je bitna jer sprečava pogrešan osjećaj sigurnosti.
Tokom trajanja akcije preporučuje se i dodatni oprez pri šetanju pasa, posebno u područjima gdje bi moglo doći do kontakta s mamcima ili s divljim životinjama. Djecu također treba upoznati s pravilima ponašanja u prirodi i objasniti im zašto se mamci ne smiju dodirivati. U praksi, najvažnija preventiva često počinje upravo od informisanosti.
Uspjeh kampanje zavisi i od toga koliko će ljudi poštovati jednostavne upute koje na prvi pogled djeluju rutinski. Međutim, iza tih uputa stoji iskustvo s bolešću koja je nekada predstavljala znatno veći problem, kao i nastojanje da se taj rizik dodatno smanji kroz precizno vođen program vakcinacije lisica.
Ako akcija bude provedena prema planu, na terenu će se ponovo vidjeti rezultat dugotrajnog rada veterinarskih službi, stručnjaka i institucija koje već godinama pokušavaju zadržati bjesnoću pod kontrolom. Za ljude koji žive uz šume i polja, to znači još jednu sezonu u kojoj će važnu ulogu imati i njihova pažnja pri svakom neočekivanom nalazu u prirodi.
